Tvrdoća
Tvrdoća je otpor kojim se mineral odupire kad njegovu površinu pokušamo zaparati nekim tvrdim predmetom. Godine 1812. njemački mineralog Friedrich Mohs načinio je ljestvicu tvrdoće odabravši 10 minerala kao standarde relativne tvrdoće u kojoj svaki mineral te ljestvice može zaparati mineral čija je tvrdoća manja. Tvrdoća minerala određena je prirodom kemijskih veza u kristalnoj strukturi. Dijamant i kremen su vrlo tvrdi jer imaju trodimenzionalne rešetkaste strukture kovalentno vezanih atoma. Samorodni metali poput aluminija i zlata, mekani su jer imaju tijesno zbijene atome s metalnim vezama.
Kijanit – Tvrdoća minerala varira ovisno o smjeru paranja. Lijep je primjer anizotropije kod tvrdoće mineral kijanit. Paralelno s kristalografskom osi c ima tvrdoću 5½, a paralelno s kristalografskom osi a ima tvrdoću 7, stoga će čelična igla lako zaparati kristal kijanita paralelno s njegovom dužom osi (osi c), ali okomito na nju (smjerom osi a) čelična igla ga neće moći zaparati. Zastarjeli naziv mu je disten, prema grčkim riječima δίς (dis) – dva i στενός (stenos) – jak, tvrd, upućujući upravo na njegovu nejednaku tvrdoću u različitim smjerovima. Kod kijanita se ovaj anizotropizam može smatrati identifikacijskom karakteristikom.
Mohsova ljestvica prikazuje relativnu tvrdoću minerala. Ako usporedimo Mohsovu ljestvicu tvrdoće s apsolutnom tvrdoćom, otkrivamo da Mohsova ljestvica nije linearna. Tvrdoće najmekših minerala sličnije su od tvrdoće četiriju najtvrđih (kremen, topaz, korund, dijamant). Gips tvrdoće 2 je tek nešto tvrđi od talka tvrdoće 1, ali dijamant (10) ima tvrdoću pet puta veću od korunda (9).
Ljudevit Vukotinović
Ljudevit Vukotinović (1815. – 1893.), plemenitaš iz obitelj Farkaš, radio i na stvaranju hrvatske mineraloške i petrografske terminologije.
Saznaj više