Magnetičnost

Magnetičnost je svojstvo koje neki minerali pokazuju kada ih se stavi unutar magnetskog polja. Svojstvo magnetičnosti snažno pokazuju oksidi željeza i titana (magnetit i titanomagnetit) te željezni sulfidi greigit (Fe2+Fe3+₂S₄) i pirhotit (Fe1-xS, x = 0 – 0,17).

Magnetičnost minerala koristi se pri metodi oplemenjivanja mineralnih sirovina postupkom magnetske separacije, tj. odvajanja magnetičnih tvari (uglavnom ruda željeza i mangana, ali i ruda titana i cirkonija) od nemagnetičnih tvari (jalovine).
Magnetska svojstva minerala koriste se i u geofizičkim istraživanjima rudnih ležišta, mjerenjem se mogu locirati rudna tijela, opaziti razlike u tipovima stijena i odrediti područja formacija s određenim magnetskim svojstvima.

Magnetska svojstva minerala koriste se i u rekonstrukciji povijesti Zemlje. Naime, ako se uzme u obzir da je smjer magnetskog polja minerala u trenutku njegova stvaranja bio određen magnetskim poljem Zemlje, možemo ustanoviti pozicije određenih dijelova Zemljine kore u određenom geološkom razdoblju.