Pločasti su vapnenci od primarnog interesa mnogim paleontolozima jer se smatraju kao tzv. Fossillagerstätten. To su, kako ih je definirao Seilacher (1970.), akumulacije fosila koje brojnošću i/ili kakvoćom očuvanja daju neobično veliku količinu paleontoloških podataka (osim riba i gmazova, nađe se tu i poneka fosilna zvjezdača!). Već je potkraj 19. stoljeća bečki geolog Stache uveo u znanstvenu literaturu tzv. Ihtioferne škriljavce prikazujući pločaste vapnence Komena u Sloveniji i obalnih područja Hrvatske (Hvar), i sve otad oni su tema brojnih radova i rasprava. Prepoznati kao odvojeni facijes unutar debele karbonatne sekvencije mlađeg mezozoika, ribonosni slojevi u stratigrafskim proučavanjima Dinarida različito su interpretirani.
Ovaj facijes s posebnim paleogeografskim i sedimentacijskim obilježjima taložio se u pličinama nekadašnjeg velikog tropskog mora Tetisa, koje se od paleozoika do tercijara pružalo između euroazijskog i afričkog kontinentalnog bloka. Pločasti vapnenci pojavljuju se samo na nekim dijelovima unutar velikog plitkomorskog karbonatnog bazena, gdje su dominantni razvoj imali biolititni kompleksi rudistnog vapnenca. Zbog stalnih vertikalnih oscilacija prostori među takvim tijelima dobivali su katkada obilježja zatvorenih laguna, zaštićenih sredina (kako to tumači profesor Polšak), s ponešto reduktivnim svojstvima, gdje su te ribe ugibale, padale na dno i bivale prekrivene sedimentom.
Fosilizacija ribe zapravo je izniman proces (jer su uginule ribe podložnije raspadanju od ostalih kralješnjaka), izravno povezan sa zamršenom morfologijom tih vertebrata, ovisan i o brojnim drugim biološkim i fizičkim parametrima koji kontroliraju posebne uvjete morskog dna, kao prerogativa za fosilizaciju. Treba naglasiti da niti će svi pločasti vapnenci sadržavati fosilne ribe, niti će fosilne ribe biti pronađene isključivo u pločastim vapnencima. Očito, Fossillagerstätten se pojavljuju pod onim uvjetima kada su svi paleoekološki parametri u savršenoj interakciji.
Ovaj facijes s posebnim paleogeografskim i sedimentacijskim obilježjima taložio se u pličinama nekadašnjeg velikog tropskog mora Tetisa, koje se od paleozoika do tercijara pružalo između euroazijskog i afričkog kontinentalnog bloka. Pločasti vapnenci pojavljuju se samo na nekim dijelovima unutar velikog plitkomorskog karbonatnog bazena, gdje su dominantni razvoj imali biolititni kompleksi rudistnog vapnenca. Zbog stalnih vertikalnih oscilacija prostori među takvim tijelima dobivali su katkada obilježja zatvorenih laguna, zaštićenih sredina (kako to tumači profesor Polšak), s ponešto reduktivnim svojstvima, gdje su te ribe ugibale, padale na dno i bivale prekrivene sedimentom.
Fosilizacija ribe zapravo je izniman proces (jer su uginule ribe podložnije raspadanju od ostalih kralješnjaka), izravno povezan sa zamršenom morfologijom tih vertebrata, ovisan i o brojnim drugim biološkim i fizičkim parametrima koji kontroliraju posebne uvjete morskog dna, kao prerogativa za fosilizaciju. Treba naglasiti da niti će svi pločasti vapnenci sadržavati fosilne ribe, niti će fosilne ribe biti pronađene isključivo u pločastim vapnencima. Očito, Fossillagerstätten se pojavljuju pod onim uvjetima kada su svi paleoekološki parametri u savršenoj interakciji.
Tankouslojeni facijes pločastih vapnenaca, otok Hvar
Sedimentacijski prostor karbonatne platforme sredinom krede odlikovao se priličnom raznolikošću. U povoljnim klimatskim uvjetima stvarana su rudistna biolititna tijela, koja su poput barijera štitila određeno paleopodručje od utjecaja otvorenog mora i zatvarala lagunu, čineći tako jedan specifičan prostor zaštićene sedimentacijske sredine. Zbog oscilacija dna bazena neka su područja bivala produbljena i u njima su se, u reduktivnoj sredini, taložili mikriti s ostacima riba, a sediment poprima obilježje pločastog vapnenca, koji često lateralno i vertikalno prelazi u stromatolitne vapnence. Naime, u plićim dijelovima lagune, u području litorala, a moguće čak i na slazu prema ovim lokalnim udubljenjima, stvarane su algalne tvorevine, stromatoliti, nakupljanjem mikritnog materijala na algalne filamente. Tako su nastali stromatolitni vapnenci tzv. LLH tipa (laterally linked hemispheroids, odnosno bočno povezane polukugle).
NATRAGDALJE
