Ipak, najveći je doprinos poznavanju fosilnih riba dao potkraj 19. stoljeća veliki hrvatski paleontolog i jedan od naših najvažnijih muzealaca – Dragutin Gorjanović-Kramberger, koji se, prije nego što je postao svjetski poznat otkrićem krapinskog pračovjeka, bavio proučavanjem fosilnih riba te je prikupio i determinirao većinu hvarskih primjeraka koji se danas čuvaju u Muzeju.

U njegovoj poznatoj monografiji De piscibus fossilibus Comeni, Mrzleci, Lesinæ et M. Libanonis et appendix de piscibus oligocaenicis ad Tüffer, Sagor et Trifail (Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona uz dodatak o oligocenskim ribama Tueffera, Zagora i Trifalja) iz 1895. godine prikazani su rezultati istraživanja fosilnih riba iz razdoblja krede s područja hrvatskih otoka i tršćanskog krša u Sloveniji. Opisane su i sistematizirane brojne dotad nepoznate vrste, rodovi i porodice riba.

Među ostalim, Kramberger piše: Hvarski pločasti vapnenci sa ostanci riba proučeni su u dva smjera: faunistički i stratigrafski. Premda su zaključci izvedeni na temelju jedne i druge vrsti iztraživanja posvema istovjetni, ipak se još do danas nije moglo definitivno riješiti pitanje o starosti ovih pločastih vapnenaca.