su žljebovi različitih oblika i veličina oblikovani oborinskom vodom koja otječe po vapnencu otapajući ga u smjeru najveće strmine.

Veće škrape nastaju združivanjem tokova pri čemu se stvara veća brzina i turbulentno tečenje. Škrape mogu biti ravne ako je površina stijene na kojoj nastaju strma, ili vijugave (meandrirajuće) kod manjeg nagiba padine. Osim na površini nalazimo ih i u podzemlju, u špiljama, jamama i kavernama.

predstavljaju udubine u vapnencu koje nastaju na mjestima gdje se zbog blažeg nagiba stijene, kišnica i snijeg duže zadržavaju te postupno polako otapaju stijenu.

Mogu biti različitih oblika; okrugle, izdužene ili nepravilne, često s izrazito ravnim dnom. Najčešće su veličine od samo nekoliko centimetara pa do jednog metra u promjeru, no mogu biti i veće. 

Produbljivanjem, kamenice postaju zamke za različite sjemenke iz kojih niču trave i druge biljke. Ispunjene vodom kamenice su često kolijevka ličinkama vodozemaca, najčešće žaba. 

Voda na površini krša prava je rijetkost i od izuzetne je vrijednosti kako za biljni i životinjski svijet, tako i za ljude. Stoga su veće prirodne kamenice često korištene za napajanje stoke, a manje su ljudi ponekad klesanjem produbljivali i proširivali kako bi zadržale više vode. Prema izvornom nazivu iz područja hrvatskoga krša, naziv kamenica uveden je u svjetsku kršku terminologiju.

Duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) otapanjem stijena pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem (u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama. Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini.

Špilje, jame i kaverne podzemni su prostori različitih dimenzija i oblika, koji nastaju tečenjem vode u podzemlju odnosno postupnim proširivanjem pukotina u topljivim stijenama krša.

Procijeđivanjem i tećenjem oborinskih voda duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem ( u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama. 

Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini. Otkrivaju se prilikom bušenja podzemnih tunela, otvaranja kamenoloma i sl. 

Najveće kaverne u Hrvatskoj pronađene su prilikom bušenja tunela ispod Učke i tunela sv. Rok ispod Velebita. Dugotrajnim prirodnim procesom erozijskog snižavanje površine krškog reljefa otvaraju se ulazi u nekadašnje kaverne koje na taj način postaju špilje ili jame.

Za razliku od površine krša koja je podložna stalnim promjenama trošenja i erozije, podzemne špilje, jame i kaverne ćesto su iznimno dugovječne i čuvaju tragove prošlosti zaštićene tisućama, ponekad i milijunima godina….

Duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) otapanjem stijena pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem (u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama. Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini.

Špilje, jame i kaverne podzemni su prostori različitih dimenzija i oblika, koji nastaju tečenjem vode u podzemlju odnosno postupnim proširivanjem pukotina u topljivim stijenama krša.

Procijeđivanjem i tećenjem oborinskih voda duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem ( u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama.

Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini. Otkrivaju se prilikom bušenja podzemnih tunela, otvaranja kamenoloma i sl.

Najveće kaverne u Hrvatskoj pronađene su prilikom bušenja tunela ispod Učke i tunela sv. Rok ispod Velebita. Dugotrajnim prirodnim procesom erozijskog snižavanje površine krškog reljefa otvaraju se ulazi u nekadašnje kaverne koje na taj način postaju špilje ili jame.

Za razliku od površine krša koja je podložna stalnim promjenama trošenja i erozije, podzemne špilje, jame i kaverne ćesto su iznimno dugovječne i čuvaju tragove prošlosti zaštićene tisućama, ponekad i milijunima godina….

Duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) otapanjem stijena pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem (u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama. Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini.

Špilje, jame i kaverne podzemni su prostori različitih dimenzija i oblika, koji nastaju tečenjem vode u podzemlju odnosno postupnim proširivanjem pukotina u topljivim stijenama krša.

Procijeđivanjem i tećenjem oborinskih voda duž vertikalnih pukotina (pretežno u brdskim i planinskim područjima) pukotine se proširuju u vertikalne kanale – jame, dok se horizontalnim tečenjem ( u nižim predjelima) pukotine proširiju većinom u horizontalne kanale koje zovemo špiljama.

Dok špilje i jame imaju prirodne otvore na površini dovoljno velike da čovjek u njih može ući, kaverne su podzemne šupljine u kršu bez prirodnog otvora na površini. Otkrivaju se prilikom bušenja podzemnih tunela, otvaranja kamenoloma i sl.

Najveće kaverne u Hrvatskoj pronađene su prilikom bušenja tunela ispod Učke i tunela sv. Rok ispod Velebita. Dugotrajnim prirodnim procesom erozijskog snižavanje površine krškog reljefa otvaraju se ulazi u nekadašnje kaverne koje na taj način postaju špilje ili jame.

Za razliku od površine krša koja je podložna stalnim promjenama trošenja i erozije, podzemne špilje, jame i kaverne ćesto su iznimno dugovječne i čuvaju tragove prošlosti zaštićene tisućama, ponekad i milijunima godina….