Špilje, jame i kaverne specifična su podzemna staništa u kojima vladaju potpuna tama, oskudica hrane, visoka vlaga te relativno stabilna temperatura zraka. Njih naseljava špiljska fauna koja je razvila niz prilagodbi tim posebnim uvjetima poput gubitka očiju i pigmenta, produženih ticala i nogu za lakše snalaženje u tami i pronalazak hrane te usporenog metabolizma.

Većinu špiljske faune čine sitni beskralješnjaci, veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Najraznolikiji su među njima kukci iz skupine kornjaša, a slijede rakovi, pauci, lažištipavci, skokuni, puževi, dvojenoge, strige, lažipauci i grinje. Neke od ovih skupina su predstavljene u postavu u svome prirodnom staništu - u kaverni kamenoga bloka bračkoga vapnenca.

Kralješnjaci koji su prilagođeni životu u špiljama mnogo su rjeđi te pripadaju skupinama riba i vodozemaca. Jedini europski špiljski kralješnjak jest vodozemac čovječja ribica Proteus anguinus Laurenti, 1768 koji živi na području Dinarskoga krša u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

Dinarski krš, kojemu pripada polovica površine Hrvatske, najbogatije je područje špiljskom faunom na svijetu. U špiljama i jamama Dinarskoga krša živi preko 1000 špiljskih vrsta, a svake godine znanstvenici pronađu i opišu nekoliko desetaka novih, do tada nepoznatih vrsta.