Lažištipavci se od štipavaca (škorpiona) razlikuju po tome što nemaju otrovnu bodlju na zatku. Svoj plijen hvataju kliještima i usmrte otrovom poput pauka. Hrane se kopnenim jednakonožnim rakovima, skokunima, grinjama i mladim paucima.

Primjerci toga lažištipavca sakupljeni su u Međeđoj jami (Plitvička jezera) i pripadaju rodu Neobisium.

Mljetski špiljski pasjak Meledella werneri Sturany, 1908 jedan je od najvećih špiljskih puževa i endem je otoka Mljeta. Zanimljivost je da je na temelju primjeraka grinja pronađenih na tijelu i kućici toga puža opisana parazitska vrsta grinje Pergamasus meledensis Willmann, 1940.

Primjerci toga puža sakupljeni su u špilji Ostaševici na otoku Mljetu.

Bilimekieva tankonožića Typhlotrechus bilimekii (Sturm, 1847) najčešće pronalazimo u špiljama u kojima ima dosta organske tvari poput truloga drveta i listinca gdje ispod kamenja ili komada drveta lovi svoj plijen. Ta vrsta pripada porodici trčaka (pleme Trechini) koji su jedna od vrstama najbrojnijih skupina kornjaša u špiljama.

Primjerak toga kornjaša sakupljen je u špilji Goranki (Plitvička jezera).

Pauk Parastalita stygia (Joseph, 1882) pripada porodici Dysderidae. Za njih je karakteristično da ne pletu mreže, nego plijen love aktivno se krećući. Ta vrsta jedan je od većih grabežljivaca u špiljskim ekosustavima i specijalizirana je za lov kopnenih jednakonožnih rakova. Česta je i brojna u špiljama na području dugom čak 230 km koje se proteže od Planinice u središnjoj Sloveniji do južnog Velebita u Hrvatskoj.

Primjerak toga pauka sakupljen je u Međeđoj jami (Plitvička jezera).

Jednakonožni rakovi dobili su ime po tome što imaju sedam pari nogu za hodanje koje su sve vrlo slične. Vrsta Cyphonethes herzegowinensis (Verhoeff, 1900) živi u špiljama i jamama na području Hercegovine, Dalmacije i jugozapadne Crne Gore. Dug je 2 cm što ga čini najvećim kopnenim jednakonožnim špiljskim rakom. Iako je kopnena vrsta, u slučaju nepovoljnih uvjeta sklanja se u vodu u kojoj može dugo preživjeti.

Primjerak toga jednakonožnog raka sakupljen je u Špilji za Gromačkom vlakom (Dubrovnik).

Striga špiljska velekamenjarka Eupolybothrus cavernicolus Komerički & Stoev, 2013 pronađena je u samo nekoliko špilja na području Nacionalnoga parka Krka. S ticalima i zadnjim nogama duga je oko 5 cm što je čini jednom od većih špiljskih životinja. Izrazito je brz i okretan grabežljivac u špiljskim staništima gdje u pukotinama i ispod kamenja lovi svoj plijen.

Primjerak špiljske velekamenjarke sakupljen je u špilji Miljacka IV (Nacionalni park Krka).

Dvojenoga slijepa špiljokuglašica Typhloglomeris coeca Verhoeff, 1898 pronalazi se u špiljama i jamama Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore. Poput svih drugih dvojenoga na svakome tjelesnom kolutiću ima dva para nogu, po čemu je skupina i dobila ime. U slučaju napada grabežljivca ta vrsta može se sklupčati u lopticu, a također posjeduje i žlijezde iz kojih luči specifičan otrov za dodatnu obranu.

Primjerak te dvojenoge sakupljen je u Špilji za Gromačkom vlakom (Dubrovnik).

Špiljski kornjaš Parapropus sericeus (Schmidt, 1852) pripada skupini Leptodirini koja je jedna od vrstama najbrojnijih skupina kornjaša u špiljama. Endem je Dinarskoga krša, a može se pronaći u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ta je vrsta razvila duga ticala i noge čime se prilagodila špiljskim staništima.

Primjerci toga kornjaša sakupljeni su u Međeđoj jami (Plitvička jezera).

Špiljski kornjaš Speonesiotes gobanzi (Reitter, 1898) pripada skupini Leptodirini koja je jedna od vrstama najbrojnijih skupina kornjaša u špiljama. Taj kornjaš endem je otoka Mljeta i prva je špiljska vrsta opisana s otoka Mljeta 1898. godine. Fotografija prikazuje rijetko zabilježen trenutak parenja te vrste.

Primjerci toga kornjaša sakupljeni su u špilji Male ponte na otoku Mljetu.