PRILAGODBE ŠPILJSKE FAUNE

Predci svih špiljskih životinja nekada su živjeli u površinskim staništima. Kako bi opstale u potpunoj tami i u oskudici hrane, životinje su morale razviti niz prilagodbi koje im omogućuju preživljavanje i razmnožavanje u izazovnim uvjetima špiljskoga okoliša.

Gotovo nijedna špiljska životinjska vrsta, od najsitnijih kukaca pa sve do kralješnjaka, nema oči ni pigment, ali tim su životinjama produžena ticala i noge te su im unaprijeđena mehanička i kemijska osjetila kojima istražuju i osjećaju prostor oko sebe. Takav razvoj sličnih obilježja kod različitih skupina životinja koji je posljedica prilagođavanja sličnim uvjetima života naziva se konvergentna evolucija.

Prilagodbe špiljskih životinja jedan su od najpoznatijih primjera konvergentne evolucije te ih je proučavao i najpoznatiji prirodoslovac Charles Darwin. Danas ih znanstvenici koriste kao modelne organizme za istraživanje i razumijevanje evolucijskih mehanizama.

Kopnene vrste koje su prilagođene životu u špiljama i koje cijeli svoj životni ciklus provode u njima nazivaju se troglobionti, dok se vodene nazivaju stigobionti.

Prilagodbe špiljske faune jesu:

• gubitak očiju i pigmenta
• produženje ticala, nogu i drugih tjelesnih privjesaka
• unaprijeđena mehanička i kemijska osjetila
• promjene u metabolizmu
• otpornost na gladovanje
• usporeno starenje
• povećano nakupljanje masti
• gubitak dnevno-noćnoga ritma i sezonskih aktivnosti
• promjene živčanog sustava i ponašanja
• smanjenje agresivnosti
• promjene u razmnožavanju.