Poznati hrvatski mineralog Branimir Darko Sturman i njegov kanadski kolega Joseph A. Mandarino, stručnjaci Odjela za mineralogiju i geologiju Royal Ontario Museum-a u Torontu otkrili su 1977. godine novi mineral, marićit. Znanstveno djelo u kojemu je po prvi put opisan marićit objavljeno je u poznatom mineraloškom časopisu The Canadian Mineralogist te ga je Međunarodna mineraloška asocijacija (IMA) potvrdila kao novu vrstu minerala pod oznakom IMA1976-024.

Marićit je otkriven u željezovito-sideritnom ležištu u području Big Fish River na istočnoj granici Yukona u Kanadi. Tipski lokalitet marićita nalazi se oko 15 km istočnije od nalazišta barićita i nekih drugih fosfatnih minerala. Nodule marićita nalaze se u škriljavcu i dio su mineralne parageneze kojoj pripadaju kremen, ludlamit, vivijanit, pirit i wolfeit.

Pojednostavljena kemijska formula marićita je NaFePO₄. Kristalizira u rompskom sustavu, ali se ne pojavljuje u obliku kristala već kao nodule različitih veličina. Nodule marićita građene su od zrna, izduljenih smjerom kristalografske osi a koja tvore radijalnu ili subparalelnu strukturu. Marićit je bezbojan do sivo obojen, a ponekad je i tamnosmeđ. Crt mu je bijele boje. Marićit je staklastog sjaja, proziran do providan i nema izraženu kalavost. Relativna tvrdoća marićita je 4 - 4½, a gustoća iznosi 3,66 g/cm³.