Oksidni minerali su spojevi metala ili polumetala s kisikom, dok hidroksidi sadrže OH¯ skupinu. Ovaj razred broji više od 250 mineralnih vrsta.

Pojedini minerali iz ovog razreda vrlo su značajni u izgradnji Zemljine kore. Oksidni minerali se pretežno odlikuju relativno velikom tvrdoćom i gustoćom te su otporni na trošenje. Često se pojavljuju kao akcesorni (sporedni) minerali u magmatskim i metamorfnim stijenama te kao rezistentna detritična (nanešena) zrna u sedimentima. Za razliku od oksida, hidroksidi su mekši i manje tvrdoće, a pojavljuju se uglavnom sekundarno kao produkti trošenja.

Brojni su oksidni i hidroksidni minerali sastojci poznatih ruda iz kojih se dobivaju gospodarski važni crni i obojeni metali. Tako postoje magnetitne, hematitne i limonitne (smjesa u kojoj su najvažniji sastojci goethit i lepidokrokit) rude željeza, kuprit je rudni mineral bakra; kromit kroma; kasiterit kositra, brucit magnezija, dok su ilmenit i rutil rudni minerali titana; a piroluzit, psilomelan (smjesa manganskih oksida medu kojima je dominantan romanechit, a uz njega se pojavljuju još i kriptomelan, manjiroit i todorokit) i manganit rudni minerali mangana. Boksit, smjesa više minerala među kojima su najvažnija tri, gibbsit, dijaspor i bemit, je ruda aluminija. Drugi minerali iz ovoga razreda važne su sirovine u kemijskoj i farmaceutskoj industriji, primjenjuju se u visokim tehnologijama, ili se upotrebljavaju u građevinarstvu. Ovom razredu minerala pripada i korund, mineral visoke tvrdoće, koji je, ukoliko je proziran i lijepo obojen, vrlo cijenjeni dragi kamen. Poznati su njegovi varijeteti, crveno obojeni rubin i plavo obojeni safir. Među drugim poznatijim mineralima ovoga razreda ističu se: led - čvrsto agregatno stanje vode, spinel, kao i polimorfne modifikacije TiO₂ - rutil, anatas i brookit.