Najstarije razvrstavanje minerala bilo je utemeljeno na njihovoj praktičnoj uporabi pa su minerali bili podijeljeni na drago kamenje, pigmente, rude i dr. Najraniju podjelu utemeljenu na vanjskim karakteristikama i nekim fizikalnim svojstvima minerala kao što su boja, topljivost, kovnost i lom, uveo je u 8. stoljeću arapski liječnik, filozof i alkemičar Jabir ibn Hayyam, poznatiji kao Geber, a kasnije su je proširili i nadopunili Avicenna u 10. stoljeću, Agricola u 15. stoljeću i Werner u 18. stoljeću. Carl von Linné je 1735. godine objavio knjigu «Systema Naturae» u kojoj je predstavio novu klasifikaciju prirode na tri carstva: Regnum animale - carstvo životinja, Regnum vegetabile - carstvo biljaka i Regnum lapideum - carstvo kamenja. I dok je takvo razvrstavanje živih bića prihvaćeno zbog čega se Linné smatra utemeljiteljem sistematike živih bića, njegov pokušaj da na sličan način koristeći hijerarhijski sustav razvrsta minerale prema njihovom obliku ipak nije bio uspješan.

Prvu kemijsku klasifikaciju minerala postavio je u 18. stoljeću švedski kemičar i mineralog Torbern Olof Bergmann, ali je njegov pokušaj bio preuranjen jer u to vrijeme mnogi kemijski elementi još nisu bili otkriveni. Današnja sistematika ili razvrstavanje minerala temelji se na Berzeliusovoj kemijskoj klasifikaciji minerala koju je, nakon otkrića rendgenskih zraka čijom je upotrebom otkrivena pravilna unutarnja građa minerala, detaljnije razradio njemački mineralog Karl Hugo Strunz. Kao kustos Mineraloškoga muzeja pri Friedrich-Wilhelms-ovom sveučilištu, današnjemu Humboldtovom univerzitetu u Berlinu, Strunz je razvrstavao muzejsku mineralošku građu na osnovi kristalokemijskih svojstava i time uveo kemijsko-strukturnu klasifikaciju minerala, a kao rezultat tog opsežnog rada objavio je 1941. godine djelo «Mineralogische Tabellen». Osim Strunzovog u mineralogiji se koristi i Dana sustav klasifikacije minerala koji se također temelji na kemijsko-strukturnim značajkama minerala.

Prema tom principu minerali su razdijeljeni u razrede na osnovi dominantnog aniona ili anionske skupine. Minerali koji imaju isti dominantni anion ili anionsku skupinu imaju mnogo više sličnosti nego minerali koji sadrže isti dominantni katon. Nadalje, minerali s istim anionom često se pojavljuju zajedno u sličnim geološkim okolišima. Danas se sistematika ili razvrstavanje minerala, osim prema kemijskoj, temelji i na njihovoj strukturnoj srodnosti. Na osnovi toga svi poznati minerali razdijeljeni su u sljedeće razrede: