Sulfidi su prirodni spojevi sumpora s metalima, najčešće željezom, bakrom, cinkom, olovom, srebrom, zlatom, kobaltom, niklom, ili polumetalima, arsenom, antimonom i bizmutom. Ovom razredu pripadaju i arsenidi i teluridi, spojevi spomenutih metala ili polumetala sa arsenom, odnosno, telurom. Među sulfidima je poznato više od 300 različitih mineralnih vrsta, ali se samo dvadesetak minerala nalazi u znatnijim količinama.

Ovom razredu pripadaju brojni rudni minerali koji imaju veliko gospodarsko značenje: najvažniji rudni minerali bakra (halkozit, halkopirit, bornit i covellit), olova – galenit, cinka – sfalerit, srebra – argentit, žive – cinabarit, nikla – nikelin, arsena – arsenopirit i auripigment, antimona – stibnit (antimonit), te molibdena – molibdenit. Ostali poznati minerali iz ovoga razreda su: pirhotit, polimorfne modifikacije željezova sulfida, FeS₂, pirit i markazit, te realgar, millerit i drugi.

S obzirom na sjaj sulfidi su se po staroj rudarskoj podjeli dijelili na pakovine, sjajnike, blistavce i sinjavce. Pakovine su metalnog sjaja, neprozirne, svjetlijih boja i crnoga crta, uglavnom veće tvrdoće, bez izrazite kalavosti i krhke su. Sjajnici su jakoga kovnog sjaja, neprozirni, uglavnom sive boje i crnog crta, većinom male tvrdoće i često savršene kalavosti. Blistavci su dijamantnog sjaja, ponekad providni, uglavnom male tvrdoće, dobre kalavosti te su krhki. Sinjavci su kovnog sjaja, tamnosivih, sinjih boja i crnog crta, neprozirni, male tvrdoće, bez kalavosti te su krhki.

Sulfidi se najčešće nalaze po rudnim žilama hidrotermalnoga podrijetla, odnosno kristaliziraju iz vrućih vodenih otopina iz dubine Zemljine kore. Pored toga, mogu nastati i sedimentno u reduktivnim uvjetima.